Časopis Esthetic&Design - U svijetu alternativnog načina prehrane

U svijetu alternativnog načina prehrane

Dvadeset i prvo stoljeće doba je razvoja tehnologije, užurbanog načina života, stresnih situacija, ali i razvoja mnogih bolesti modernog doba. S druge strane nalazi se prehrana, kao jedno od potencijalnih rješenja, koje će, u blagoj formi, potpomognuti pa barem u prevenciji i/ili liječenju nekih bolesti, poput pretilosti, dijabetesa, krvožilnih bolesti, itd.

Prehrana nije od danas, ona je stara koliko je staro i čovječanstvo. Oduvijek je bila u funkciji zdravlja, a da je tako potvrđuje i Hipokrat svojom besmrtnom rečenicom: „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana.“ Temelj pravilne prehrane stoji u poštovanju smjernica umjerenosti i raznolikosti konzumiranja hrane formiranih u tri glavna i dva međuobroka, koje uzimaju u obzir i bavljenje određenom fizičkom aktivnošću. Uz navedeno, tu je i piramida pravilnog načina hranjenja, a koja se još uvijek upotrebljava u Republici Hrvatskoj. Ona upućuje na način konzumiranja namirnica i to tako da je naglasak na namirnice s dna piramide, a one s vrha preporučuju se u vrlo malim količinama. U nekim državama EU-a, kao i u Americi, piramida pravilnog načina prehrane stvar je prošlosti, a nju je zamijenio tanjur pravilne prehrane, gdje se u četiri jarke bolje stavlja naglasak na preporuku konzumiranja određenih vrsta namirnica tijekom jednog dana.

Postoje i ljudi koji zbog vjerskih, etičkih, ali i zdravstvenih razloga ne mogu ili ne žele slijediti smjernice piramide pravilne prehrane pa se odlučuju za alternativne pravce hranjenja. Najpoznatiji su vegetarijanstvo i makrobiotika.

Vegetarijanstvo

Još je u 6. stoljeću Pitagora , proučavajući ljude koji jedu meso, izjavio da “sirovo meso kontaminira i brutalizira dušu“. Godinama su postojale osobe koje su izbacile meso iz svoje prehrane i slijedile svoja načela, poznati kao pitagorejci, koji su 1847. godine u Londonu promijenili ime u vegetarijance. Najrestriktivniji pravci su vegani i fruktovegetarijanci. Osim što ne jedu namirnice životinjskog porijekla, vegani ne upotrebljavaju niti jedan preparat koji je testiran na životinjama, nikada ne oblače odjevni predmet koji je izrađen od životinjske kože i veliki su ljubitelji životinja. Fruktovegetarijanci naglasak stavljaju na voće, orašaste plodove i sjemenje. Malo blaži oblici vegetarijanstva su laktovegetarijanci i ovolaktovegetarijanci, koji u svoju prehranu uključuju namirnice životinjskog porijekla. Tako laktovegetarijanci, uz prehranu namirnicama biljnog porijekla, uključuju mlijeko i mliječne proizvode. Ovolaktovegetarijanci od namirnica životinjskog porijekla imaju isključivo jaja. U novije vrijeme javljaju se i tri nova oblika vegetarijanstva. Tako peskovegetarijanci uz namirnice biljnog porijekla uključuju i konzumiranje prvenstveno ribe, fleksivegetarijanci piletinu, a semivegetarijanci kombiniraju uz namirnice biljnog porijekla piletinu i/ili ribu. Postavlja se pitanje- jesmo li i mi, ponekad, vegetarijanci, a da toga nismo ni svjesni?

Makrobiotika

Iz pojma riječi , ovaj način prehrane predstavlja dugi život, a njihovo načelo u prehrani temelji se na ujednačavanju sila jina i janga. Dolazi iz Japana, ali se ocem makrobiotike smatra Michio Kushi, koji 1978. godine utemeljuje prvi institut makrobiotike u Bostonu.

Isto kao i vegetarijanstvo, isključuje namirnice životinjskog porijekla, no uključuje svoje namirnice poput tempeha, sejtana, tofua, povrća iza mora (alge) i slično. Ravnoteža na tanjuru postiže se putem smjernica piramide makrobiotičke prehrane, a specifično je da se prehrana provodi samo u tri obroka, kod kojih je doručak najobilniji, a ručak ispada kao međuobrok. Večera se obično poslužuje između 18 i 19 sati te sadrži one kombinacije namirnica koje se nisu u potpunosti unijele tijekom dana. Zanimljivo je da makrobiotičari svakodnevno konzumiraju juhu, a tekućinu (vodu, čaj, svježe iscijeđeni voćni sok) obično konzumiraju ako osjete žeđ.

Nedostaci alternativnog načina hranjenja

Restriktivna prehrana koja isključuje bilo koju namirnicu ili skupinu namirnica može u tijelu dovesti do malnutricije. Tako se kod konzumenata može javiti proteinski deficit pa je jako važno obratiti pozornost na unos, količinu, ali i odabir namirnica bogatih biljnim proteinima. Valja napomenuti da je uspješnost proteina da se u potpunosti pretvori i sintetizira u protein tkiva kod namirnica biljnog porijekla puno niža od vrijednosti kod namirnica životinjskog porijekla. Zbog toga može doći i do kalorijske pothranjenosti. Restrikcija može dovesti i do nedovoljnog unosa vitamina i minerala u organizam. Nedovoljan unos vitamina očituje se kod vitamina B-kompleksa, uz naglasak na vitamin B₁₂ (cijanokobalamin), koji nije pronađen u namirnicama biljnog porijekla. Primjećuje se nedostatak i u vitaminu D, posebice u zimskim mjesecima i kod onih tipova vegetarijanstva koji ne konzumiraju nikakav oblik namirnica životinjskog porijekla. Cink i željezo su nutrijenti koji se također mogu naći u deficitu. Poznato je da se željezo iz biljnih izvora (nehemske namirnice) ne apsorbira toliko dobro kao željezo iz mesa pa je važno konzumirati dovoljno mahunarki i zelenog lisnatog povrća, u kombinaciji s namirnicama bogatih vitaminom C, koji poboljšava apsorpciju željeza. I kalcij je mineral čija se koncentracija može smanjiti. Iako se naglašava unos zelenog lisnatog povrća, valja uzeti u obzir da upravo ova vrsta povrća obiluje spojevima, poput fitata i oksalata koji sprečavaju apsorpciju kalcija. Zato je važno konzumirati one namirnice koje imaju njihovu dostatnu količinu, poput obogaćena sojina napitka ili tofua.

Kako bi se prevenirali deficiti u navedenim nutrijentima, preporučuje se uzimanje odgovarajućih dodataka prehrani, čime se sprječavaju povećane opasnosti za razvoj anemije, rahitisa, pothranjenosti i slično.

Prednosti alternativnog načina hranjenja

Generalno, namirnice biljnog porijekla bogate su vitaminima, mineralima i vlaknima, a siromašne kolesterolom i zasićenim masnim kiselinama pa se ovakav način prehrane povezuje s manjim rizikom od dobivanja srčanih bolesti, dijabetesa, hipertenzije te je primjeren način prehrane u smanjenju tjelesne mase. Učinak dijetalnih vlakna ima bolju kontrolu nad razinom šećera u krvi, čime se sprječavaju njegovi intenzivni skokovi. Dijetalna vlakna doprinose i većem osjećaju sitosti, a bioaktivne tvari s antioksidativnim svojstvima dodatno štite organizam i poboljšavaju imunološki sustav.

Ovaj način prehrane ima i manju incidenciju karcinoma, iako su se unazad nekoliko godina kod vegetarijanaca pojavili slučajevi oboljelih od raka debelog crijeva. Pretpostavlja se da bi uzrok tomu mogao biti neki čimbenik ili čimbenici iz okoline, od pesticida kojim se tretiraju namirnice biljnog porijekla, mikroplastike iz spremnika za hranu pa sve do onečišćenja zraka. U svakom slučaju, istraživanjem EPIC Oxforda ukazalo je da vegetarijanska prehrana ima 10 % manji rizik od razvoja bilo koje vrste raka u usporedbi s ljudima koji redovito konzumiraju meso, s naglaskom na crveno.

Pravilno osmišljeni alternativni načini prehrane mogu zadovoljiti sve potrebe organizma i mogu imati mnoge zdravstvene dobrobiti. Važno je pridržavati se smjernica na kojima se temelje načela prehrane, u okvirima potreba individue i njezinih parametara.

U svijetu alternativnog načina prehrane

Prof. savjetnik Anita Car, dipl. ing. preh. teh., nutricionist