
SIBO je klinički sindrom koji se predstavlja kao proliferacija bakterijskih populacija u tankom crijevu preko 106 Cfu (jedinice koje tvore kolonije) po mililitru crijevne tekućine. Broj bakterija u normalno koloniziranom gastrointestinalnom (GI) traktu znatno varira. Najniža je u gornji GI trakt (103 CFU/L u duodenumu), ali u ileumu broj se povećava na 108 CFU/L, a u debelom crijevu doseže 1011–1014 CFU/2. Gastrointestinalna mikrobiota igra važnu ulogu u održavanju homeostaze tijela. Među ostalim funkcijama, uključen je u metaboličke procese (bakterijska fermentacija, metabolizam vitamina) i štiti crijevni epitelij. Osim toga, doprinosi pravilnom funkcioniranju imunološkog sustava. Poznato je da poremećaji u kvantitativnom i kvalitativnom sastavu mikrobiote crijeva doprinose razvoju SIBO-a. Poznati su brojni čimbenici rizika za predispoziciju SIBO-a. Jedan od njih je loša pokretljivost crijeva, što uzrokuje otežano pražnjenje crijeva i na kraju dovodi do povećane fermentacije i bakterijske proliferacije. Ovi poremećaji vrlo su česti, na primjer, u bolesnika s dugotrajnom šećernom bolešću. Pokazala je prevalencija SIBO-a među dijabetičarima veća2, što se pripisuje visceralnoj neuropatiji.3. Ostale skupine u kojima se smatra da je SIBO češći u usporedbi s općim populacijama uključuje bolesnike s hipotireozom4, sistemskom sklerozom5, bolesnike sa sindromom iritabilnog crijeva (IBS)6. Prekomjerna potrošnja fruktoze I fruktoznih sirupa često je uočena među bolesnicima s bezalkoholnom masnom jetrom, što dovodi do intenzivne fermentacije i bujanja bakterija. Osobe s cirozom jetre također imaju veću predispoziciju za SIBO7.