Starenje je jedan od najkompleksnijih bioloških procesa.

Može se definirati kao progresivno, funkcionalno propadanje ili postupno propadanje svih fizioloških funkcija s vremenom, promjenom izgleda, postupnim opadanjem u visini i težini uslijed gubljenja mišićne i koštane mase. 

Starenje kože karakterizira smanjenje masti, elastičnosti i adhezije na duboko tkivo. Masnoća predstavlja dobro vaskularizirano tkivo s povećanom metaboličkom aktivnošću. Pored strukturne uloge, masnoća služi kao depozit energije.

Izlaganje suncu dovodi do starenja kože – elastaze (zadebljanje, deformacija i djelomično uništavanje elastičnih vlakana u dermisu). Često je u asocijaciji i dim cigarete koji pridonosi promjenama kože kao i postkirurški ožiljci, tragovi akni, ponavljajuća kretanja mimičkih mišića i genetski čimbenici. 

EVOLUCIJA

Njemački kirurg Gustav Adolf Neuber prvi put je 1893. koristio mast kao autologno tkivo kod dvadesetogodišnjaka za popunjavanje depresije na području lica s nekoliko manjih sukcesivnih injekcija. Spomenuo je da je imao manje uspjeha s velikim presadima, rekavši da „graftovi veći od badema ne bi imali dobre rezultate“. Brünings 1911. koristi male šprice kako bi ubrizgao potkožno male količine masti, navodeći nezadovoljstvo rezultatom zbog resorpcije. Godine 1957. Schorcher je utvrdio da se masno tkivo u prvih šest do devet mjeseci apsorbira do četvrtine. 

Korištenjem masti s abdomena za korigiranje deficita malarnog područja i obraza prvi su put opisane 1909. godine. Početkom osamdesetih godina počinje moderna povijest lipofilinga, usporedno s rastom popularnosti liposukcije.

U proteklih deset godina revidira se stav plastičnih kirurga prema lipofilingu. Razlog ove rezerve su tradicionalne tehnike i metode korištene u plastičnost kirurgiji za otklanjanje znakova starenja, bila to blefaroplastika, face lifting; uopće metode koje se baziraju na tretmanima i tehnikama koje impliciraju eksciziju i suspenziju tkiva. Sigurno postoje i tehničke barijere.

Uspješan lipofiling uključuje preciznu tehniku i posvećivanje velike pozornosti  detaljima, potpuno isto kao i kod kirurških intervencija. Osim toga, ova tehnika uključuje fotografiranje, prije i poslije liječenja, detaljnu predoperativnu pripremu pacijenata. Estetska kirurgija brzo se transformira iz zone intervencija, ekscizija tkiva, suspenzije i opsežnih operacija u procedure augmentacije i pomlađivanja s rapidnom evolucijom i brzim postoperativnim tokom. 

Prvi i najvažniji faktor u starenju lica je atrofija tkiva i gubitak volumena lica. Evidentno rješenje za atrofiju je restauracija volumena lica.

ŠTO JE LIPOFILING

Lipofiling je kirurška tehnika koja uklanja masno tkivo liposukcijom i injektira ga u drugi dio tijela. Lipofiling se koristi u estetskim i rekonstruktivnim kirurškim tehnikama. Starenje i ožiljci osnovna su indikacija za lipofiling.

Danas, osim starijih osoba, možemo vidjeti atrofije lica i kod osoba ovisnih o određenim supstancijama ili poslije uzimanja lijeka. Ovi ljudi, iako mladi, nužno ne izgledaju staro, ali izgledaju bolesno (izraženih sljepoočnica i jagodica).

Masno tkivo sadrži masne stanice s tankim staničnim membranama potkrijepljene vlaknastom mrežom imitirajući fibroblaste iz vezivnog tkiva. Nakon adolescencije broj masnih stanica trebao bi ostati stabilan. Promjena u volumenu masnog tkiva i stanica razlog su uvećanja stanica i njihova lipidnog sadržaja. Stanice koje su izvađene liposukcijom ili drugim kirurškim zahvatima ne regeneriraju se.

Liposukcija ne ostavlja defekte, rezovi su nevidljivi, gotovo svaka zona može biti korištena kao donor. Ipak abdomen predstavlja najpristupačniju zonu i rezovi za pristup mogu biti sakriveni u pupčanom ili pubičnom području. Sljedeće područje izbora predstavlja područje trohantera i unutarnje strane bedara i koljena.

Prije operacije, kirurg će procijeniti stil života, medicinsku i socijalnu povijest pacijenta, očekivanja pacijenta, prethodne estetske operacije, lokalni i opći fizički pregled. Uz ove informacije, plastični kirurg napravit će svoj plan liječenja. Pacijenti bi trebali shvatiti u detalje što postupak uključuje, što učiniti tijekom oporavka i spoznati koje se komplikacije i nuspojave mogu pojaviti. Pacijentima se predlaže da donesu fotografije iz mlađih dana kako bi utvrdili količinu potrebne augmentacije. Ove fotografije omogućuju evaluaciju konture lica iz mladosti dozvoljavajući nam određivanje indikacije tretmana.

Fotografija nam pomaže vidjeti realnu sliku izgleda lica iz mladosti i pacijentove želje i očekivanja.

Fotografija pacijenta ne smije biti s osmijehom jer osmijeh iskrivljuje crte lica, jagodice, donje kapke i usne. Mora biti fotografirana iz profila i sprijeda.

Ako pacijenti žele promijeniti svoj izgled, onda ćemo potražiti fotografije osoba s kojima žele imati neke sličnosti. Tako ćemo točno saznati što žele i utvrditi može li se i u kojoj mjeri postići željeni izgled pacijenta.

Obično je prije operacije potrebno napraviti dvije konzultacije sa svakim pacijentom. Tijekom prve konzultacije više je naglasak na način života pacijenta, njegovoj povijesti bolesti, njegovim očekivanjima, povijesti prethodnih plastičnih zahvata i stanja pacijenta, te fotografiranju. Vrlo je važno da pacijent razumije intervenciju i što njome dobiva.

PREDOPERATIVNA PRIPREMA

Medicinske analize (hemo-leukogram, vrijeme koagulacije, broj trombocita), test na trudnoću. Profilaktičko davanje antibiotika (cefaleksina) dan prije operacije i šest dana nakon, predoperativne konzultacije, crtanje, fotografija.

U žetvi masti liposukcijom postoje dvije metode: mokra i suha.

Mokra metoda sastoji se u injektiranju fluida u donorsko područje da se olakša liposukcija, ujedno umanjujući bol i modrice. Godine 1993. Klein i suradnici opisali su vlažni postupak koji se sastoji u ubrizgavanju Kleinove otopine (NaCl 0,9 %, adrenalin i lokalni anestetik) uzrokujući hidrodisekciju, uvećavajući prostor i olakšavajući aspiraciju sa smanjenjem boli i pojavom ekhimoza.

IZVEDBA TEHNIKE

Kroz maleni rez, veličine kanile, injektira se masnoća u anatomsku regiju koju želimo tretirati. Tanke kanile smanjuju lokalnu traumu smanjujući rizik od krvarenja, hematoma i slabog prijenosa kisika kroz graft. Revaskularizacija masnoća počinje s periferije, središnje područje ima dulje ishemijsko razdoblje pa je poželjno ubrizgati više malih volumena. Višestruke injekcije stvaraju više umjetnih tunela iz polazne točke formirajući „lepezu“ , a masnoća se ubrizgava samo kad se kanila izvlači. Istraživanja su pokazala da su korekcije pokretnih područja lica poput glabele i usnica manje korektivne od onih s malom pokretljivošću, kao što su obrazi.

INTRAOPERATIVNO

Potpuno budnom pacijentu ubrizgava se lokalni anestetik na mjestu reza. Kleinova otopina ubrizgava se kroz mjesto reza. Pričekati 20-30 minuta vazokonstriktorni učinak, aspirirati ručno špricu u dominantnoj ruci pokretima naprijed i natrag u masnom tkivu. Područje donatorske regije previja se s upijajućim materijalom koji ujedno treba biti i kompresivan. Usisavani sadržaj su masne stanice, kolagen, krv i ostaci. Usisana mast obrađuje se na više načina: taloženjem, filtracijom, centrifugiranjem i ispiranjem. Kolagen, krv i ostaci mogu izazvati upalu, što daje prednost drugim punilima. Krv ubrzava razgradnju masti, krhotine izazivaju volumetrijsku pogrešku jer se apsorbiraju nakon nekoliko sati. (Između centrifugiranja, ispiranja i filtracije nije opažena značajna razlika u održivosti stanica, međutim filtriranje može uzrokovati formiranje kvržica u tretiranoj regiji, a centrifugiranje ne.) Tehnika Coleman je najprikladnija, a sastoji se od masti aspirirane pomoću šprice, nakon čega se centrifugira na 3000 rpm tijekom tri minute tvoreći tri sloja, gornji – lipidni sloj, srednji – masno tkivo koje treba injektirati, a dubinski sloj sadrži krv i Kleinovu otopinu. Nakon obrade masti, spremamo je u šprice od 1 ml radi bolje kontrole. U regiji lica koristi se lokalna anestezija Lidokainom i adrenalinom, igle 30G i dugačke jedan inč. Mast se ubrizgava zatupljenom iglom 18G pričvršćenom na šprici od 1 ml. 

Apsolutne kontraindikacije

Koagulopatije (jatrogene ili prirodne), problemi u metabolizmu lipida, teške kronične bolesti, akutne infekcije

Relativne kontraindikacije

Duboke venske tromboze, plućne embolije, pacijenti s HIV-om s agresivnom antiretrovirusnom terapijom, veoma mršavi pacijenti. Prekomjerna težina pacijenata s abnormalno hipertrofnim područjima ne predstavlja kandidate za lipofiling. 

Autologne masnoće igraju važnu ulogu u pomlađivanju lica. Jedinstveni regenerativni potencijal lipofilinga donosi izvanredne rezultate ispunjavanjem i ulogom matičnih stanica izvedenih iz adipocita. Ovo nam potvrđuje da se ne koristi samo u korekciji defekata mekih tkiva nego i u pomlađivanju kože lica. Gubitak volumena lica, osobito periorbitalnoga područja važan je dio starenja i posljedica redistribucije i atrofije masti lica. Tradicionalni pristup tehnika pomlađivanja lica temelji se na kirurškim zahvatima usmjerenim izrezivanju kože, mišića i masti. Suvremeni pristup temelji se na popunjavanju „praznih“ regija na licu i to upravo tehnikom lipofilinga. 

Panhipertrofični aspekt trebao bi biti izbjegnut kao rezultat tako što ne treba dovesti atrofična područja do nivoa hipertrofičnih područja. Mikroliposukcija hipertrofičnih područja (obrazi i područja sa strane nazolabijalnih bora) može biti korisna ako se smanji količina masnog tkiva u tim područjima i samim time smanji i projekcija. 

Nakon lipofilinga pacijente treba poticati da održe idealnu tjelesnu težinu. 

Idealan  filer treba biti lako dostupan, jeftin, dugotrajan, prirodne teksture i bez imunološke nuspojave. Autologno tkivo zadovoljava sve ove uvjete u odnosu na većinu postojećih proizvoda koji su i dalje relativno skupi.