Kada filerima nadomještamo samo tkivo koje je s vremenom nestalo, uz eventualne blagu harmonizaciju, umjesto da prenaglašavamo određeni dio lica, onda govorimo o „prirodnom izgledu“. Ako aplikacijom filera izlazimo iz „prirodne anatomije“ određene osobe, onda ljudi to svjesno ili nesvjesno primjećuju jer lice djeluje u najmanju ruku „čudno“ . Često kažem svojim pacijenticama: „Čudno izgleda kada imate usne dvadesetogodišnje Afrikanke ili jagodice dvadesetogodišnje Azijatkinje, a ostale dijelove lica i vrata poput četrdesetogodišnje Europljanke…“

Takav način rada kod estetskih tretmana stvara pomalo frankesteinovski dojam, kao da je nečije lice sklopljeno od različitih dijelova, po godinama i po rasi, od različitih osoba. Takav način rada bi se svakako trebalo izbjeći jer kreiranje ljepote i harmonije trebalo bi biti osnovni princip kojim se vodimo u estetskoj medicini .
Upravo je to osnovna ideja vodilja principa NO TRACE FACE u estetskoj medicini.
NO TRACE FACE u prijevodu znači „Lice bez tragova (estetskih intervencija)“, a podrazumijeva tretmane pomlađivanja (anti-aging) i uljepšavanja (beautification) uz istovremeno zadržavanje prirodnog izgleda. NO TRACE FACEOM želimo postići da svi primijete i pitaju pitanja poput “„Kako svježe izgledaš! Jesi li bila na godišnjem odmoru?“, umjesto pitanja „Jesi li radila usta (jagodice)?“

Iako prirodan izgled zvuči jednostavno, upravo takav izgled najzahtjevnije je postići.
Podignuti jagodice, popuniti nazolabijalne brazde ili povećati usne gotovo je šablonski tretman, ali naučiti promatrati čitavo lice, njegovu genetsku podlogu, psihološku ekspresiju pojedinca njegovom mimikom te procjena kako osoba vidi sebe, njezine želje, strahove, pa i zablude u vezi s percepcijom vlastitog izgleda te komunicirati isto daleko je važnije za dugoročno uspješne tretmane.

Za početak je neophodno da liječnik estetske medicine vrhunski razumije, ne samo anatomiju lica nego i proces starenja te da na licu svog pacijenta prepozna u kojem se dijelu i na kojoj razini nalazi najveći problem.

Naime, naše lice sastoji se od slojeva različitih tkiva i proces starenja obuhvaća sve te razine, ali ovisno o genetici, mimici i životnom stilu, različiti ljudi imaju veće ili manje gubitke na različitim razinama tkiva.
Neki ljudi imaju veći gubitak tkiva na razini kostiju lica i zubi (koji se nadomješta gustim hijaluronskim filerima ili biostimulativnim filerima poput Crystalysa na bazi kalcijeva hidoksilapatita koji ima i osteokonduktivno djelovanje te estetskim zahvatima na zubima koji uspješno kompenzira gubitak koštanog volumena). Neki ljudi ranije gube volumen u masnim jastučićima lica (pojedinačnim ili više njih i važno je prepoznati točno kojim kako bi se mogli nadoknaditi na pravom mjestu).
S druge strane pojedinci, čak i vrlo mladi, imaju prejaku mišićnu aktivnost lica pa su potrebni tretmani neurotoksinom čak i u relativno mladoj dobi (kod glavobolja, bruksizma, parafunkcija, tikova), dok drugi opet imaju preslabe neke mišiće lica pa bi trebali uključiti i vježbanje pojedinih mišića lica kako bi dobili potreban tonus (isključivo mišića dizača oslabljenog tonusa jer inače imamo suprotni učinak )

Isto tako koža se kod pojedinaca razlikuje… Kod nekih je tanka i suha, a kod nekih debela i masna i one se naravno ne tretiraju isto niti se upotrebljavaju isti preparati prilikom tretmana. Tanku kožu važno je biostimulirati, a kod deblje i masnije smanjiti aktivnost lojnih žlijezda.
Za bolju predodžbu struktura i slojeva lica zgodno je usporediti lice s krevetom…
Kožu možemo zamisliti poput plahte, masne jastučiće lica poput madraca, a mišiće i ligamente poput podnice, dok su kosti i zubi poput okvira kreveta.
Izgled našeg lica ovisi o svim tim slojevima i njihovu međusobnom odnosu.
Treba li prvo tretirati kožu ili nadomjestiti gubitak volumena u masnom jastučiću (i kojem?) ili prvo najbolje dobiti koštano-dentalnu podlogu i podršku licu (jagodice, zubi, brada, čeljust), ili pak ublažiti preagresivnu mimiku lica i parafunkcije… Sve to ovisi o procjeni i znanju vašeg liječnika estetske medicine i načina na koji vas on percipira kao osobu.
Upravo stoga je tretmanima važno pristupiti individualno i zahvat usmjeriti onamo gdje je to najpotrebnije .

Tako je npr. kod osobe koja ima vrlo malu gornju čeljust i zube gotovo nemoguća dobiti pune usne filerima, a da to izgleda zaista lijepo i prirodno. Prvi korak u takvim slučajevima trebao bi biti pojačanje koštano-dentalne strukture koja drži usnu (npr. povećati zube i proširiti zubni luk te plasirati filere u kost gornje čeljusti) i tek nakon toga popunjavati same usne.
Isto tako kada se osoba žali na  višak kože vrata, često je glavni uzrok gubitak volumena lica i donje čeljusti pa višak kože pada preko ruba čeljusti i rezultat ne možemo dobiti samo tretmanom kože vrata, nego moramo prvo vratiti volumen licu, oblikovati čeljusni rub i bradu i time potegnuti tkivo i vizualno odvojiti  vrat od lica. Tek nakon toga rade se tretmani za sam vrat.
Isto tako iznimno je važno lice promatrati u dinamici, a ne samo u mirovanju jer mimika je ta koja određuje je li lice privlačno ili nije. Tako da je ponekad omekšavanje te dinamike botoksom i svijesti o vlastitoj mimici važnija nego tretman bora i borica.