Intervju
Enis Bešlagić već desetljećima osvaja publiku svojom iskrenošću, humorom i talentom. Njegove uloge u kultnim serijama i filmovima, kao i uspješna predstava „Da sam ja neko“, pokazuju njegovu sposobnost da dotakne srca ljudi i prenese snažne životne poruke. No, osim što nas putem umjetnosti nasmijava i inspirira, Enis je osoba koja uvijek promišlja o dubljim aspektima života – od emocija i međuljudskih odnosa do percepcije ljepote i uspjeha.
Iskreno, nisam očekivao da će predstava izazivati takav publicitet, ali s druge strane znao sam da je publika spremna pogledati nešto novo u moj izvedbi. Nisam imao spreman nikakav autorski tekst i ovo je prvi put da radim nešto samostalno na sceni, da sam sam i izvođač i autor. Taj moj proces traženja što napraviti i ponuditi publici bio je nešto duži, sve dok nisam bio spreman izaći pred publiku. Htio sam ponuditi nešto veliko jer sam pretpostavljao da ima puno ljudi i djece koji su odrastali na mojim serijama i ulogama i da žele vidjeti nešto drugačije od mene. Ja sam na kraju najviše iznenađen činjenicom da je moja predstava ispala puno emotivnija nego što sam očekivao. S razlogom je nazivaju „rolerkoster emocija“. Bio sam začuđen koliko su ljudi željni pokazati emociju, koliko su empatični – samo to treba iz njih znati izvući. Predstava kao takva, bez vulgarnosti, psovki i vrijeđanja ima više publike jer možete doći s obitelji, djecom, roditeljima. Sve je to bila moja prednost i sada mogu reći da baš jako uživam u izvedbi predstave i reakcijama publike.
2. Koliko je danas izazovno biti javna osoba u regiji? Osjećate li pritisak da uvijek budete „u formi“ – fizički i mentalno?
Mislim da je općenito izazovno biti javna osoba i baviti se ovim poslom. Moraš biti i fizički spreman izaći na pozornicu i odigrati predstavu. Ne mogu poslati nikoga drugog da to odradi umjesto mene. Predstavu koju izvodiš možda već 200 puta svaki put izvodiš kao da je prvi put jer je netko u publici gleda prvi put. Tako da moraš dati svoj maksimum i to naravno iziskuje i fizičku i mentalnu spremnost. Pokušavam se održavati na neki svoj način koliko je moguće jer sam ograničen vremenom, stalnim turnejama, putovanjima – dok odgovaram na pitanja na ovaj intervju, vozim se u autu. Kada dođem na željenu destinaciju, odmah kreće proba, priprema za predstavu, slikanje s ljudima, predstava i sutra opet sve ispočetka. Tako da biti regionalno prisutan zaista iziskuje svojevrsnu pripremu, ali s druge strane imam veliku motivaciju u samoj predstavi jer promoviram ljubav i mir i to u ovo nesretno vrijeme kada se najviše spominje riječ rat. Zato idem kao voda i gasim te požare koje ljudi pale i vrlo se ugodno osjećam u toj ulozi.
3. Mnogi vas doživljavaju kao osobu koja prirodno širi pozitivnu energiju. Koliko je humor važan kao „eliksir mladosti“?
Uvijek je humor bio način da se lakše dopre do ljudi i da ih nekako otvorite da biste im mogli prenijeti određenu poruku – treba ih otvoriti srcem da se malo nasmiju i da ti vjeruju. A danas na ovim prostorima to nije lako i vrlo je delikatno jer se gleda jesi li nekoga uvrijedio, je li na nacionalnoj osnovi, je li seksistički, rasistički ili sl. Tako da je suženo djelovanje za sam humor u današnje vrijeme. Ipak, mislim da je humor jedina forma i lijek koja može oplemeniti ljude i malo ih odmaknuti od svakodnevice.
4. Smatrate li da je izgled važan za uspjeh u javnom životu? Osjećate li pritisak da uvijek izgledate svježe i mladoliko?
Ne znam koliko je važan sam izgled – nekada to može biti i otežavajuća okolnost. Ali neke minimalne korekcije definitivno mogu osvježiti izgled. Ipak mislim da je energija ono što je važnije od samog izgleda. Imate osobe koji stvarno izgledaju savršeno po izgledu, ali iz njih ne izbija ništa. Energija s kojom se rađamo, dar koji imamo više nam omogućuje da poručimo ono što želimo. Iako i lijep izgled je dobrodošao i ima svoje benefite. Mislim da ljepota zaista dolazi iznutra. Ljudi koji imaju „ono nešto“ još su ljepši nego što jesu po svom fizičkom izgledu.
5. Postoji mišljenje da se muškarci brinu o izgledu manje od žena i manje se koriste estetskim tretmanima. Što mislite o tome? Je li se taj stav promijenio s vremenom?
Ne znam točno kakav je omjer između žena i muškaraca, ali uvijek je bilo približno. Muškarci se brinu o svom fizičkom izgledu putem raznih treninga i to im je jako bitno. U posljednje vrijeme razvilo se dosta i samoljublje pa se muškarci trude izgledati bolje od žena. Iako su ukusi različiti – neko voli istrenirano tijelo i zategnuto lice, a neko želi biti pravi muškarac s nešto trbuha. Ali danas je svijest vezana uz zdravlje i izgled žena i muškaraca puno razvijenija. Ako usporedimo kako su nekada žene i muškarci izgledali sa 60 godina, recimo naše bake – imaš osjećaj da samo što nije otišla na onaj svijet – a danas u tim godinama su i dalje vrlo zgodni, lijepi i njegovani ljudi. Mislim da je taj trend fenomenalan.
6. Postoji li neka beauty rutina ili trik koji upotrebljavate kako biste se osjećali i izgledali dobro?
Nisam neki dobar primjer i nemam neke beauty trikove – rano ustajem i kasno liježem. Nemam previše vremena za sebe. Volim otići na masažu, na tretman lica da se malo osvježi zbog puno šminke i maski koje se upotrebljavaju za razna snimanja. Ali ima dosta i genetike koja igra ulogu u izgledu i starenju. Moja majka uvijek je upotrebljavala hranjive kreme pa si ja trudim odražavati lice dobrom kozmetikom. Nadam se da ću s godinama imati više vremena posvetiti se sebi više nego što sam mogao do sada.
7. Kako vi doživljavate koncept ljepote – dolazi li ona iznutra ili vanjski izgled ipak igra ulogu?
Kao što sam već naglasio, ljepota definitivno dolazi iznutra. A vanjski izgled može biti dodatni benefit.
8. Vaša karijera obuhvaća glumu, voditeljstvo i humor. Što biste rekli da vas najviše ispunjava u vašem pozivu?
Moja profesija jest gluma, ali nije mi to primarno. Mogu raditi i kao voditelj, a imao sam faze kada sam radio i druge poslove. Međutim, gluma mi je donijela nešto što je prekrasno u vidu putovanja, upoznavanja ljudi, rada s kolegama na čijim sam filmovima i serijama odrastao, tako da mi je to životno iskustvo koje se ne može platiti niti kupiti. Drugi ljudi željeli bi se samo poslikati s tim velikim glumcima, a ja sam imao priliku s njima dijeliti kadar, snimati, slušati kada pričaju neke svoje privatne priče… To što život donese kao neko lijepo iskustvo u druženju s ljudima upravo je ono što je meni gluma olakšala i dala alat s kojim idem po svijetu i dalje upoznajem nove ljude i družim se. U svemu tome uspio sam zadržati sebe, bez obzira na to u kojoj sam ulozi, ljudi će uvijek znati da sam to ja. Nisam od onih glumaca koji su samo posvećeni glumi i ništa drugo im nije bitno – želim uživati u tome što radim, a ne samo primati plaću u nekom kazalištu. Zato sam odlučio krenuti samostalno u građenje svoje karijere, to radim već dvadesetak godina i dobro mi ide.
9. Postoji li neki savjet koji biste dali mladim ljudima u javnom poslu – kako se nositi s društvenim očekivanjima?
Savjet za mlade ljude bio bi da si postave visoke ciljeve, da se nauče boriti u životu, da rade, da ne odustaju od svojih snova. Da pokušaju razviti empatiju prema drugim ljudima, posebice slabijima. Da uvijek, kamo god išli i što god radili, znaju da postoje neke osobe kojima treba pomoći i da ne okreću glavu od njih. Nikada ne znate tko će vam učiniti dobru molitvu. Mislim da ciljevi ne trebaju biti samo u smislu ostvariti veliku materijalnu korist od svog rada. Danas se ljudi gube u tom materijalizmu i sve je manje empatije, tako da bih mladim ljudima preporučio da ne zaborave da će i oni jednog dana biti stari, nemoćni i da imaju priliku danas, u svojoj obitelji, kod prijatelja, u svom okruženju kod susjeda, imati takve ljude kojima treba pomoć. Znam da danas mladi ne poštuju dovoljno niti svoje roditelje – ali moja poruka bila bi da ako žele uspjeti u životu, taj uspjeh ne može biti individualan, koliko god je uspjeh njihov i nosi njihovo ime i prezime – iza tebe uvijek stoji netko, neki prijatelj, neka podrška.
Kada gradim svoju karijeru i uloge, dolaze mi ljudi na predstave i neće doći na predstavu ako si prevara, ako si fake. Mi živimo jedni od drugih. Recimo, u medicini je svakom doktoru bitno da su pacijenti zadovoljni. Doktor je onoliko uspješan koliko ima zadovoljnih pacijenata.
10. I za kraj, podijelite s nama što možemo očekivati od Enisa Bešlagića do kraja ove godine? Koje projekte pripremate?
Nekako mogu reći da nema kraja. Za sada imam svoju turneju, već nekih 60, 70 predstava koje su najavljene – 50 do 60 % već su rasprodane i moj tempo se zna. Radim predstavu „Da sam ja neko“ već godinu dana i već sam obišao 70 % planeta. U nekim gradovima traže da se predstava ponovi, tako da dok god traje potražnja za predstavom, ja ću je izvoditi, a imam paralelno i projekte koje snimam za televiziju, pripreme za televizijsku seriju. Ostajem privržen svom pozivu koji za sada radim najbolje što mogu. Od mene možete očekivati mnogo pozitive, smijeha, dobre zabave i lijepe energije.
Kontakt
O nama
Vizija časopisa Esthetic&Design je publiciranje članka i ponuda vezanih za minimalno invazivne, nekirurške i anti-age metode u estetici lica i tijela.
Uz stručne teme, ostali sadržaj u časopisu vezan je za zdravlje, ljepotu, fashion, wellness, rejuvenaciju i unutarnju obnovu.
Časopis E&D osmišljen je po uzoru na poznate svjetske časopise i kao takav jedini je u Hrvatskoj. Urednik časopisa je Boris Banović, hrvatski modni dizajner.
Od 2022. godine časopis je dostupan isključivo u digitalnom izdanju