Postoji nekoliko vrsta biostimulatora:

hijaluronska kiselina, polilaktična kiselina, kalcijev hidroksiapatit, polinukleotidi i polikaprolakton.

Ovisno o stanju kvalitete kože, odlučujemo se za određeni biostimulator.

• Biostimulator hijaluronske kiseline visoke i niske molekularne mase upotrebljavamo za hidrataciju kože.

• Polilaktičnu kiselinu i kalcijev hidroksiapatit upotrebljavamo za nadomještanje volumena, ali ne u onoj mjeri kao što to činimo s hijaluronskim filerima.

• Polikaprolakton je najnoviji biostimulator koji je prvenstveno služi za stimulaciju same proizvodnje kolagena s vrlo malim učinkom na samu volumenizaciju. Polikaprolakton je resorptivan, biokompatibilan i biorazgradiv polimer, apsolutno biokompatibilan u ljudskim tkivima i široko se upotrebljava u estetskoj  medicini i biomedicinskim poljima. Vrijeme koje je potrebno za biorazgradnju  polikaprolaktona iznosi između jedne i četiri godine, i to mu daje prednost nad polilaktičnom kiselinom čije vrijeme biorazgradnje iznosi dvije do dvije i pol godine. Osim duljine trajanja, prednost polikaprolaktona je i jednostavnija i sigurnija primjena za liječnika. Naime, sam polikaprolakton se može mezoterapijski injektirati u sam dermis bez neželjenih učinaka, dok se polilaktična kiselina najčešće primjenjuje injektibilnom metodom s pomoću kanile u dublje slojeve kože. Također, nakon njezine aplikacije, potrebna je redovita masaža lica određenim pokretima, zbog čega nam konačan rezultat njezine primjene ovisi i o samoj suradljivosti pacijenta.